Izvor: 24sedam
07.10.2024 u 19:05
0

DA LI JE JEFTINIJE KUPITI ILI PRAVITI ZIMNICU: Šta je isplativije domaće a šta je bolje kupiti?

Pravljenje zimnice kod kuće ili jednostavno uzimanje sa rafa u prodavnici večito je „jesenje“ pitanje ali sa cenama na pijacama sve manje ima smisla

Jesti dobru domaću hranu, od sastojaka koji smo sami izabrali (ili još bolje uzgojili) ili onu kupovnu problematičnog sastava, ne bi trebalo da se uopšte postavlja kao pitanje. Razlozi su brojni i, na prvi pogled, logični – kvalitet, ukus, zdravstvena bezbednost, a često se tu pominje i cena jer ono što je „domaće“ tj, ovdašnje trebalo bi da bude i jeftinije od nečega što mora da prođe stotine kilometara ili čak pola globusa, da bi došlo do naše trpeze.

Međutim, čak ni ova poslednja logička postavka kod zimnice ne stoji, a kada se bolje pogleda nisu ispravne ni prethodne. Tako da odgovor na pitanje koje se javlja sezonski, a pogotovo sada u jesen „da li se isplati praviti zimnicu kod kuće ili je jednostavnije kupiti gotovu u prodavnici“ nije tako jednostavan.

Da li ćemo sami u „domaćoj radinosti“ praviti nešto ili jednostavno kupiti, odluka zavisi od više faktora, uključujući cenu namirnica, kvalitet, vreme i trud uložen u pripremu, kao i koliki ste „ovisnik“ o čitavom ugođaju koji donosi domaća zimnica.

Jednostavan odgovor imaju samo oni koji sami uzgajaju povrće potrebno za zimnicu, svi ostali bi morali da prave kalkulacije.

Troškovi pravljenja zimnice

Cene sezonskih namirnica poput paprike, paradajza, krastavaca i šljiva obično opadaju krajem leta i početkom jeseni, što čini pravljenje zimnice privlačnijom opcijom, pošto dodaci kao što su so, sirće, šećer i začini ne predstavljaju veliki trošak, a potrebni su za svaki recept. Osim jednog, struje, ako se koristi taj energent u po ovom pogledu zahtevne namirnice, mada ne bi trebalo zaboraviti ni troškove staklenih tegli i poklopci ko to već nema.

Ali, svako ko pogledate cene povrća na pijacama, čak i na kvantaškim, naučiti jednu veliku ekonomsku lekciju – ekonomiju obima. To je ono što bi (gotovo) uvek cene neke robe u Nemačkoj činile manjim nego u Srbiji, čak i da nemamo ovoliko monopolisano tržište.

Prodaja/proizvodnja na malo je uvek skuplja nego ona na veliko tako da je nemoguće napraviti teglu ajvara po istoj ceni kod kuće kao što je ona fabrička, čak i kada se radi o preskupim izvikanim srpskim „brendovima“.

Tako „sirovina“ od koje biste pravili zimnicu, na kvantaškoj pijaci u Beogradu ima sledeće cene: šargarepa 70 dinara za kilogram, karfiol 300 dinara, paprika šilja 180, kupus 75 dinara, zeleni paradajz 70, kornišoni 140 dinara. Tek nešto jeftinije je na jugu, pa je čak i u „povrtarskom“ Leskovcu karfiol 130 dinara, a paprika 150.

Čak i da nabavite „na malo“ po ovim cenama proizvodnja kod kuće bi bila cenovno problematična jer za kilogram ajvara je potrebno tri do tri i po kilograma paprika. A na zelenoj pijaci, kada kupujete na kilogram(e) a ne na kutije ili džakove, cena ide značajno naviše, pa je paprika, kažu zvanični podaci sistema STIPS Ministarstva poljoprivrede, 300 dinara (67% skuplje), paradajz 200 (čak 186%), a kupus 120 dinara (60%).

Sa količinom paprike potrebnom za standardnu teglu ajvara (oko 690 grama) potrebno je oko 700 dinara samo za papriku sa zelene pijace ili oko 450 dinara za kvantaša. Kada na to dodate potrošenu struju, vreme i trud, pa i tegle… A u supermarketima je, prema podacima, ta tegla u proseku oko 400 dinara.

„Bar znam šta jedem“

Jedna od najvećih prednosti pravljenja domaće zimnice je, naravno, potpuna kontrola nad sastojcima. Možete birati najkvalitetnije, možda čak i organske proizvode, koristiti manje šećera ili soli, i prilagoditi ukuse sebi i svojoj porodici. Ali, za razliku od svih drugih prehrambenih proizvoda, od (domaćeg) mesa pa nadalje, kod zimnice je ta razlika najmanja u odnosu na kupovne proizvode.
Niti znate kako je su taj kupus i paprika rasli, niti čime su i kada prskani, tako da se vo nekoj veliko kontroli ne može govoriti. A ni u dobar kupovni ajvar ne ide ništa što se ne stavlja i kod kuće tako da ni aditivi ni konzervansi, za razliku od sve ostale fabričke hrane počev od „narodnog“ hleba pa nadalje, tu nisu problem.

Nešto bolji odnos je kod kiselog kupusa, gde nema toliko „kaliranja“ pečenjem i upržavanjem (mada ima „otpada“ kada se čisti). Čak i da to ne računamo, 10 kilograma domaćeg kiselog kupusa izađe 750 dinara, odnosno 1.200 dinara a kupovnog 1.800 do 2.200 dinara.

Vreme i trud nemaju cenu

Ono što je posebno problematično u kalkulaciji „domaće vs fabričko“ je neobračunati trošak vremena i truda uloženog u pravljenje zimnice kod kuće. Ako ste IT stručnjak ili vodoinstalater i odvojite svoje vreme (satnicu) da pravite zimnicu umesto da zarađujete, kalkulacija je prilično drugačija – i evidentnija.

A ceo proces, od pranja i seckanja namirnica, preko kuvanja, do pasterizacije i skladištenja – može trajati satima, pa čak i danima. Možete da zamislite koliko košta dva dana rada nekog majstora.

PREUZMITE MOBILNE APLIKACIJE

Gledajte “Happy” kablovske kanale i to: “Moje happy društvo”, “Moj happy život”, “Moja happy zemlja” i “Moja happy muzika”.

Program se emituje kod kablovskih operatera “IrisTV” i “Supernova”, a možete ih pronaći na sledećim kanalima: “Moje happy društvo” - IrisTV / 171 ; Supernova / 71 | “Moj happy život” - IrisTV / 172 ; Supernova / 72 | “Moja happy zemlja” - IrisTV / 173 ; Supernova / 73 | “Moja happy muzika” - IrisTV / 174 ; Supernova / 74

Ostavite komentar

Unesite pojam i stisnite enter