Običaj je da se na Svetu Kseniju pomaže siromašnima i bolesnima, jer se veruje da se tako dobija poseban Božiji blagoslov.
Ovim rečima sutra se treba pomoliti Svetoj Kseniji
„O, sveta sveblažena mati Ksenijo! Ti si pod zaklonom Svevišnjega živela, vođena i ukrepljivana Bogomajkom. Glad i žeđ, studen i vrelinu, uvrede i gonjenja pretrpela si, dar čudotvorstva i prozorljivosti od Boga si dobila i pod zaštitom Svemogućeg pokoj si našla.
Sada te sveta Crkva kao miomirisni cvet proslavlja, stojeći na mestu tvoga počivanja, pred ikonom tvojom svetom, i kao živoj, koja si sa nama, molimo ti se: primi molitve naše i prinesi ih Prestolu Milosrdnog Oca nebeskog. Imajući smelost pred Njim, izmoli večno spasenje onima koji tebi pritču, obilje blagoslova za dobra dela i pregnuća naša i izbavljenje od svih nevolja i žalosti.
Zastupi svetim tvojim molitvama pred Prestolom Svemilostivog Spasitelja našeg nas nedostojne i grešne. Pomozi, sveta blažena mati Ksenijo, deci da se svetlošću svetog krštenja ozare i pečatom Duha Svetoga zapečate, da se dečaci i devojčice u veri, čestitosti i bogobojaznosti vaspitavaju i uspeha u učenju imaju; da se bolesni i slabi iscele; porodičnu ljubav i slogu daruj; monahe udostoj da se dobrim podvigom podvizavaju i od napasti ih sačuvaj; pastire u snazi Duha Svetoga učvrsti; narod i zemlju našu u miru i spokoju sačuvaj i smiluj se na one koji su u predsmrtni čas lišeni pričešća Svetim Hristovim Tajnama.
Ti si nam nada i uzdanje, brzo uslišenje i izbavljenje. Tebi uznosimo zahvalnost i s tobom slavimo Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i uvek i kroz sve vekove. Amin.“
Blažena Ksenija Petrogradska još za života bila je poštovana zbog svoje molitvene pomoći, a njena čudesa se i dalje prepričavaju.
Kome pomaže Sveta Ksenija
Vernici se obraćaju svetoj Kseniji Petrogradskoj sa molbama za pomoć. Njena ikona smatra se moćnom, a mnogi tvrde da su doživeli čuda nakon molitve pred njenim likom. Takođe se veruje da pomaže u pronalaženju izgubljenih stvari, očuvanju braka i pružanju podrške u teškim trenucima.
Vernici joj se posebno mole radi zaposlenja, za pronalazak partnera, za rešavanje stambenog pitanja, kao i za porodične probleme. Obraćaju joj se kao živoj, ona ih sve čuje i svima pomaže. Pomoć nekad dodje pre ili kasnije, ali dodje po volji Božjoj u pravo vreme. Budite zaista sigurni da će se ona moliti za vas ako joj to zatražite.
Sveta Ksenija Petrogradska ostavlja trajno nasleđe kroz svoje delovanje, a njeno ime i danas donosi inspiraciju vernicima širom sveta. Njena posvećenost veri, dobrotvorni rad i verovanje u čuda čine je izuzetnom ličnošću koja nadmašuje vreme.
Uz ovu sveobuhvatnu sliku, Sveta Ksenija Petrogradska izrasta u simbol vere, ljubavi i milosrđa, ostavljajući nas s dubokim poštovanjem prema njenom izuzetnom životu i nasleđu.
Žitije Blažene Ksenije Petrogradske
„Blažena Ksenija Petrogradska je još za života i tokom XIX-XX veka bila poštovana kao brza pomoćnica i čudotvorka. Radi spasenja i ljubavi prema bližnjima, ona je uzela na sebe podvig jurodivosti. Za svoje podvige, molitve, postove, stranstvovanja i sa smirenjem pretpljene poruge, Blažena je dobila od Boga dar prozorljivosti i čudotvorstva. Njena kapela na Smolenskom groblju je prepuna blagodarnosti ljudi za učinjena čuda po njenom molitvenom zastupništvu.
U junu 1988. godine na Pomesnom Saboru Ruske Pravoslavne Crkve blažena Ksenija Petrogradska je kanonizovana.
Blažena Ksenija je rođena između 1719. i 1730. godine i svoj spasonosni podvig nosila je u Petrogradu (sadašnji Sankt-Peterburg). Ksenijin muž, Andrej Fjodorovič Petrov, bio je pojac dvorskog hora. Ništa nije poznato o detinjstvu i mladosti Blažene Ksenije, a narodno sećanje je sačuvalo samo to što je vezano za sam početak njenog jurodivog podviga – iznenadna smrt muža koji je umro bez hrišćanskog pokajanja.
Potresena tim strašnim događajem, dvadesetšestogodišnja udovica je odlučila da otpočne najteži hrišćanski podvig – da se pravi bezumna, kako bi, prinevši ono najdragocenije u čoveku – razum, umolila Stvoritelja za pomilovanje iznenadno preminulog supruga. Ksenija se odrekla svih svetovnih blaga – svog zvanja i bogatstva, i više od toga – same sebe. Ostavila je svoje ime, i uzevši ime svog supruga, prošla sa njim ceo svoj krsni put, prinoseći na oltar Božiji darove spasonosne ljubavi prema bližnjem.
Kada je na dan pogreba svog muža Ksenija obukla njegovu odeću: prsluk, kaftan, pantalone i kačket, i tako odevena krenula u pogrebnu povorku, rodbina i njeni prijatelji bejahu pomislili da joj je smrt Andreja Fjodoroviča pomračila razum. Svi su se bili veoma sažalili na nju. A Ksenija ih je, kao ona koja je izgubila razum, tešila govoreći: „Andrej Fjodorovič nije umro, već se ovaplotio u mene, Kseniju, koja je davno umrla“. Tako je započelo njeno lutanje ulicama Petrograda.
Kuću, koju je nasledila nakon smrti muža, odlučila je da pokloni Paraskevi Antonovoj, koja je iznajmljivala kod nje sobicu, sav svoj imetak da razdeli sirotinji, a novac da odnese u crkvu za pokoj duše „sluškinje Božije Ksenije“.
Doznavši za takvu njenu odluku, rođaci njenog muža zamoliše upravu, da ne dozvoli Kseniji da u bezumlju razdeli svu svoju imovinu. Međutim, nakon odgovarajućeg ispitivanja beše izveden zaključak da je ona potpuno zdrava i da ima pravo da raspolaže svojom imovinom kako sama želi.
Nakon toga, Blažena Ksenija je razdelila sve što je imala i izašla samo u jednom muževljevom odelu na ulicu, uputivši se u podvižničko stranstvovanje. Izložena svakojakim optužbama i podsmesima, po čitave dane – zimi i leti, po žezi i mrazu, lutala je Petrogradom. Njena čudna odeća i nerazumljiv govor, njena krotost i nezlobivost izazivali su podsmeh zlih ljudi, posebno nestašnih dečaka koji joj se rugahu. Ali je Blažena Ksenija, neprestano se moleći, bespogovorno nosila svoj spasonosni podvig.
To vreme vezano je za početak gradnje nove kamene crkve na Smolenskom groblju. Podignuta građevina je bila već veoma visoka, pa su zidari morali najpre da podignu cigle na skelu, pa tek onda da grade. Blažena Ksenija je odlučila da tajno pomaže graditeljima. Noćima, bez obzira na vremenske prilike, podizala je ciglu i slagala je na skelu. Radnici bi se izjutra veoma čudili onome što se dešavalo. Najzad su odlučili da saznaju ko je taj nevidljivi pomoćnik, i došavši na gradilište tokom noći, ustanovili su da je to čitavom Petrogradu dobro poznata „bezumna“ Ksenija.
Malo po malo, najosetljiviji hrišćani su počeli da primećuju da Ksenija nije samo glupa prosjakinja, već da nosi u sebi nešto posebno. Milostinju koju su joj davali, ona nije uzimala od svakoga, već samo od dobrih i srdačnih ljudi. Uvek uzimajući samo kopejku, ona je odmah davala siromasima sličnim njoj.
Kada se muževljevo odelo na njoj s vremenom već bilo iskrzalo, ona je počela da se oblači i zimi i leti u bedne rite, a na bosim, i od mraza natečenim nogama, nosila je iscepane cipele. Mnogi su joj nudili toplu odeću i obuću, ali Blažena nije htela ništa da uzme, i naizmenično je oblačila ili crvenu bluzu i zelenu suknju, ili zelenu bluzu i crvenu suknju.
Danju je Ksenija, kao bezumna lutala po gradu, a noću je, sklanjajući se od ljudskih očiju, odlazila van grada, u polje, gde je provodila vreme u molitvi, naizmenično metanišući na sve četiri strane sveta. U polju je, prema njenim rečima, prisustvo Božije bilo „vidljivije“.
Ubrzo je okruženje počelo da obraća pažnju na to, da se u njenim rečima i delima često krije duboki smisao. Primećivali su da, ako je Ksenija od nekog nešto tražila, to beše znak da mu pomaže i spasava ga od nevolje i bede koja će ga zadesiti, i obratno, ako je nekome nešto davala, toga je u skorije vreme očekivala velika radost.
Kasnije, kada je Blažena počela važiti za prozorljivu, pojavljivala se na ulicama i pijacama grada, kako bi joj svi koji su je znali nudili svoje usluge. Upadajući u reč jedan drugom, molili su „Andreja Fjodoroviča“ da uzme nešto ili makar da okusi od ponuđenih proizvoda, jer beše tad u narodu verovanje – uzme li Ksenija nešto od domaćina, njegova trgovina će postati veoma uspešna.
Ugledavši je, majke sa decom žurile su joj u susret da ih blagoslovi ili samo da pomiluje dete po glavi, uverene, da će ga samo jedan dodir Blažene odmah isceliti.
Svojom velikom smirenošću, podvigom duhovnog i fizičkog siromaštva, ljubavlju i molitvama za bližnje, Ksenija je stekla blagodatni dar prozorljivosti. Tim je svojim darom ona mnogima pomagala u uređivanju života i spasenju duša.
Poznat je slučaj kada se Blažena Ksenija pobrinula za dobrobit i spasenje, tada još nerođenog deteta. Kao dugogodišnja poznanica, došla je kod Paraskeve Antonove, kojoj je bila poklonila svoju kuću, i rekla joj: „Eto, ti tu sediš i ušivaš čarape, a ne znaš da ti je Bog sina poslao! Idi što pre na Smolensko groblje“. Iako silno zbunjena tom besmislicom, Paraskeva je ipak poslušala Blaženu i otišla. Na groblju je videla gomilu sveta, a kada je malo bliže prišla, saznala je i to da je neki kočijaš oborio trudnu ženu. Tu pak, na zemlji žena je rodila dečaka i ispustila dušu. Svi su se pitali ko je ona i ima li rodbine, ali nisu uspeli da saznaju. Videvši u tom događaju Božiju promisao, Paraskeva je dečaka uzela k sebi, usvojila ga i odnegovala u svoj strogosti hrišćanskog života. Sin je majku veoma poštovao i pazio do duboke starosti, a Paraskeva je zahvaljivala Bogu i sluškinji Božjoj Kseniji za njenu zapovest da dečaka uzme za sina.
Blažena Ksenija je živela skoro četrdeset i pet godina u jurodivom podvigu, pa se može zaključiti da je predala svoju dušu Gospodu početkom devetnaestog veka.
Sveta ugodnica Božija sahranjena je na Smolenskom groblju u Petrogradu, gde je svojevremeno pomagala gradnju crkve, podignutu u ime ikone Smolenske Majke Božje. Od dana upokojenja Blažene prošlo je oko dva veka, ali čuda učinjena molitvama ugodnice ne blede, niti narodno sećanje na nju iščezava.
Godine 1902. nad grobnicom Blažene Ksenije sazidana je nova kapela sa mramornim ikonostasom i nadgrobnim spomenikom. Ona je uvek bila otvorena za služenje pomena, koji se nigde toliko često nisu služili kao na grobu Blažene Ksenije. Danas je kapela restaurirana i ponovo otvorena za pristup i molitve.