„SUŠTINA UMETNOSTI JE PROBUDITI U LJUDIMA EMOCIJE“: Nikolina Tomašević je primorska vila sa raskošnim operskim glasom koji osvaja svet! (INTERVJU)

„Ljepša si od tvoje primorkinje vile i svjetlija si od njenog đerdana“ – Aleksa Šantić je davno zapisao diveći se Boki Kotorskoj.

Ovaj božanstveni stih podseća nas na jednu Hercegnovsku primorsku nežnu vilu sa raskošnim operskim glasom – Nikolinu Tomašević, koja je pravi i svetao primer mladog đerdana koji osvaja svet.

Happy BSC je spremio za vas najmoderniju mobilnu aplikaciju da biste nas lakše pratili i bili u toku sa svim vestima. Našu aplikaciju možete preuzeti za ANDROID i iPHONE

PLJAČKA U VILI RISTOVIĆA! MIŠA GROF GOVORIO ISTINU? Posle 10 dana od incidenta Vidoje objavio fotku koja govori SVE

Nikolina tvrdi da joj ljubav prema umjetnosti i velika podrška roditelja daje motivaciju i snagu da prevaziđe sve životne teškoće, priznaje kako je na početku svake akademske godine nestrpljivo gledala u kalendar nastave kako bi izračunala broj slobodnih dana koje je unapred znala da će provesti u rodnom Herceg Novom, oduvek veruje da se svaki posvećeni rad i trud nagrade u životu, objašnjava nam šta je tehnika „bel kanto“, te dirljivo priča o uspešnom realizovanom snu i dodaje da vas umetnost svojom ljepotom obavezuje da napredujete i radite na svim segmentima vaše ličnosti.

Diplomirali ste i završili master studije solo pjevanja na Akademiji umetnosti u Novom Sadu sa prosjekom 10. Koliko je truda, rada, odricanja i volje potrebno da bi se ostvarili briljantni rezultati kakvi su vaši?

Studirala sam daleko od svog rodnog grada i svoje porodice, ali ljubav prema umjetnosti i velika podrška roditelja, oduvijek mi daju motivaciju i snagu da prevaziđem sve teškoće. Opersko pjevanje zahtijeva psihičku i fizičku disciplinu, ali toga sam bila svjesna još na početku školovanja mog glasa kod nastavnice Mirele Šćasni koja mi je mnogo pomogla, otkrila i razvila talenat i inspirisala da zavolim opersku umjetnost, kao i sam proces rada na vokalnoj tehnici. Takođe, mnogo sam zahvalna i nastavnicama Zorici Trajković, Maji Lukšić i Milici Milanović, u čijoj klasi sam završila srednju muzičku školu. Ovi prvi i najvažniji koraci, kao i cjelokupni rad omogućili su ostvarenje mog sna i uspješno polaganje prijemnog ispita na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Svojom ljepotom umjetnost te obavezuje da napreduješ i radiš na svim segmentima ličnosti, tako da je i moj studentski život najviše obilježilo svakodnevno vježbanje, treniranje i učenje. Ali ja zaista uživam u tom cjelokupnom procesu.

Po čemu pamtite studiranje u Novom Sadu i da li i u kojim trenucima vam je nedostajao rodni Herceg Novi?

Studiranje pamtim kao jedan lijep period sazrijevanja i druženja. Naravno da mi je nedostajao rodni grad. Koliko? Na početku svake akademske godine nestrpljivo sam čekala kalendar nastave kako bih odmah izračunala broj slobodnih dana i zabilježila ih u svoj kalendar u telefonu znajući da ću svaki od njih provesti u svom rodnom Herceg Novom. Ipak, trudila sam se da nostalgiju prebrodim druženjem sa divnim ljudima, učenjem, radom na sebi, šetnjom i trčanjem kejom i Ribarcem, kao i uživanjem u koncertima, dramskim i operskim predstavama.

Ko Vam je najveća podrška?

Najveća podrška su moja porodica, profesori i prijatelji, kao i svi ljudi koji vole i cijene opersku umjetnost i moj rad. Mnogo se obradujem kad sretnem poznanike koji me sa radošću pitaju: „Kada ćemo opet uživati u tvom glasu? Kada će koncert?“. Podrška mi mnogo znači. 

Da li smatrate da se Vaš trud isplatio?

Naravno. Oduvijek vjerujem da se svaki posvećeni rad i trud nagrade. Nekada  ne odmah i ne tako brzo kao što bismo željeli, ali na duge staze sve dođe na svoje. Na početku svake akademske godine, nakon uspješno položenih audicija, dobijala sam stipendiju za najbolje studente i učenike solo pjevanja iz Fonda Melanije Bugarinović i njene kćerke Mirjane Kalinović-Kalinić koja mi je omogućila veliku finansijsku i psihičku podršku. Kao stipendista Fonda, mnogo puta sam nastupala u predivnoj Gradskoj kući Novog Sada i to je za mene uvijek predstavljalo veliku čast, ali i odgovornost. Veoma sam zahvalna Fondu, kao i Opštini Herceg Novi i Ministarstvu prosvjete, čije stipendije su mi omogućile bezbrižno i posvećeno studiranje. Naravno, zahvalna sam isvim vrhunskim profesorima na Konzervatorijumu Đuzepe Tartini i na Akademiji umjetnosti, među kojima su na moj umjetnički razvoj naročito uticali profesorka solo pjevanja Ljiljana Lišković, profesorka solfeđa Emilija Stanković, profesor glume Ivica Klemenc.

Zahvaljujuću stipendiji Erasmus + dobili ste mogućnost usavršavanja belkanto tehnike na Muzičkom konzervatorijumu Đuzepe Tartini na kojem ste sarađivali sa poznatim umjetnicima i profesorima među kojima se izdvajaju: Rita Susovsky, Silvano Zabeo, Rosalba Trevisan, Romolo Gesi. Kakvo je ovo bilo iskustvo za vas i možete li nam bliže objasniti šta je bel kanto?

Da. U Trstu sam mnogo naučila o vokalnoj tehnici belkanta, ali i o umjetnosti. Studiranje u kolijevci operske umjetnosti značilo je mnogo za moj umjetnički razvoj. Konzervatorijum Đuzepe Tartini je zaista divan, a o tome najbolje svjedoči činjenica da mnogi muzičari sa naših prostora studiraju baš u ovoj instituciji u lijepom Trstu koji je svojim geografskim i kulturnim karakteristikama, kao i ljubaznošću ljudi omogućio da se osjećam kao kod kuće. Belkanto (italijanski lijepo pjevanje) je način virtuoznog pjevanja koja svoje težište stavlja na ljepotu tona i pokretljivost glasa, na raznovrsne i bogate ukrase i kadence. Potiče iz italijanske opere, naročito opere napuljske škole od XVII do kraja XIX vijeka.

Kakve uspomene nosite iz Italije?

Predivne! Odmalena sam maštala o odlasku u Italiju i pjevanju na venecijanskoj gondoli, a zahvaljujući projektu Erasmus + ti snovi su se zaista ostvarili. Oduševili su me Italijani, njihova ljubaznost, otvorenost,kultura. Posebno me oduševilo da svako manje mjesto ima svoj teatar i da Italijani zaista žive umjetnost. U kafićima Trsta često smo uživali u džez svirkama i koncertima. Ovo je bio predivan period studiranja.

Pored dvadeset nagrada na međunarodnim takmičenjima širom Srbije, Crne Gore i Hrvatske, 2013. i 2015. Godine, na Međunarodnom takmičenju solo pjevača ,Bruna Špilera, osvojili ste i nagrade za najuspešniju interpretatorku francuske muzike i dobili ste stipendiju od Miomire Vitas- članice organizacije“Parade“. Šta vas toliko inspiriše u francuskoj muzici i koliko vam sve ove stipendije znače?

Obožavam da izvodim djela francuskih komozitora, jer ona odišu divnim melodijama, emocijama i riječima. Srećna sam što godinama dobijam mogućnost nastupanja u Francuskoj, druženja i rada sa predivnom umjetnicom Miomirom Vitas. Moram napomenuti da je Miomira završila opersko pjevanje u klasi naše čuvene Novljanke i vrhunske profesorke Brune Špiler. Miomira je divna osoba koja mi uvijek daje umjetničke, ali i životne savjete. Zahvalna sam na saradnji i druženju sa njom, njenom porodicom, i cjelokupnom ekipom umjetnika organizacije koja svake godine realizuje operske produkcije i koncerte posvećene danima kompozitora Erika Satija.

Koja nagrada vam je najdraža i zbog čega?

Upravo nagrada za najuspješniju interpretatorku francuske muzike, jer mi je otvorila vrata za mnogobrojne mogućnosti.

Kakve uspomene nosite iz Francuske?

Mnogobrojne lijepe uspomene. Posebno bih istakla druženje sa čuvenom porodicom Vitas-Bogino, nastupi sa umjetnicima i solistima opera iz Rusije, Italije, Srbije i Francuske u teatru, kao i koncerte u Srpskom kulturnom centru u Parizu. Veliki utisak na mene je ostavio i nastup povodom obilježavanja 80. rođendana i godišnjice braka rusko-srpskog bračnog para u rezidenciji princa Nikole Petrovića. Istakla bih i posjetu mnogobrojnim savršenim parkovima i muzejima Pariza, kao i posjetu Diznilendu. Posebno me oduševila sloboda, opuštenost i spontanost Francuza, njihove pekare i kroasani, načini uživanja u životu, svakodnevno konzumiranje umjetnosti, čitanje knjige u parku, odmaranje, druženje i ručak na travi. Uživala sam u ovim momentima, jer je pariški stil života sam po sebi umjetnost.

Četiri godine zaredom publici u Parizu ste se predstavljali raznim ulogama, među kojima i glavnom ulogom Zerline u svetskoj premijeri komične opere Le Fille du Golfe (Devojka zaliva). Koliko vam prija svetska scena, možete li se stopiti sa njom i da li smatrate da ste Vi devojka Bokokotorskog zaliva?

Obožavam scenu, glumu, igru i uživam u svakom trenutku stvaranja umjetnosti. Svaka djevojka rođena u Boki je djevojka našeg zaliva. Boka se brzo ureže u srce i ostaje tu zauvijek.

Koliki vam je bio izazov da naučite francuski jezik?

Francuski je veoma lijep jezik, ali i izazovan. Budući da obožavam pjesme koje izvodim na francuskom jeziku, bila sam mnogo motivisana da savladam poteškoće francuskog jezika. Zahvaljujući Svetlani Čolak Antić i njenom Kreativnom centru Avenir, učili smo francuski jezik kroz pjesmu, igru i mjuzikle, a na taj način se svaki strani jezik uči sa uživanjem i motivacijom.

Zbog opšteg napredovanja, pohađali ste i kurseve ruskog, španskog, nemačkog i francuskog jezika, a u cilju usavršavanja operskog pevanja pohađali ste master klasove kod mnogih vokalnih pedagoga.  S obzirom na to da ste mladi sopran, a sve ovo ste već postigli, da li je bilo trenutaka kada ste morali da zapostavite svoj privatni život?

Da, potrebno je mnogo ulaganja u svim segmentima ličnosti kako bi se postigao visok umjetnički nivo, kao i mnogo rada kako bi se taj nivo održao. Sa druge strane, potrebno je uspostaviti i dobar balans između umjetnosti i realnog života kako bismo mogli da funkcionišemo na svim poljima. Suština umjetnosti je probuditi u ljudima emocije, zaustaviti ih na sat-dva i odvesti u neki drugi svijet, natjerati ih da se zamisle, shvate i protumače umjetnička djela i život uopšte. Da bi ovo postigao, umjetnik mora da bude uključen i prisutan u realnom životu da bi uspio odgovoriti na duhovne i umjetničke potrebe čovjeka 21. vijeka.

Predajete solo pevanje u Muzičkoj školi. Koliko vas ispunjava rad sa decom?

Rad sa mojim učenicima je veliki blagoslov. Uživam u radu na časovima,otkrivanju i unapređivanju njihovih talenata. Srećna sam što mogu biti dio njihovog odrastanja. Naše podneblje je bogato talentovanom i pametnom djecom. Ja sam istraživački tip i zato sam oduvijek voljela proučavanje glasa,otkrivanje, učenje i pjevanje novih kompozicija raznovrsnih muzičkih žanrova. Pedagogija je oduvijek bila moja velika ljubav, a obožavam trenutke kada zajedno dolazimo do viših ciljeva. Uživam u njihovom napretku, a posebno sam srećna kad vidim da su odgovorni, vrijedni i redovni, jer je to jedini put koji vodi do uspjeha. Da bismo napredovali, potreban je konstantan i predan rad, trud i disciplina.

Može se reći i da vas je ljubav vratila u rodni grad. Šta vas je to još posebno vezalo?

Kažu da je Pariz grad ljubavi, a za mene je to Herceg Novi. Zagrljen divnim planinama, morem i predivnim gradovima, okupan zracima Sunca i namirisan morskim tonovima. Grad ljubavi odlikuje spoj neba, umjetnosti, mora i dobre energije među ljudima.

 *Gledajte „Happy“ kablovske kanale i to: „Moje happy društvo“, „Moj happy život“, „Moja happy zemlja“ i „Moja happy muzika“.

Program se emituje kod kablovskih operatera „IrisTV“ i „Supernova“, a možete ih pronaći na sledećim kanalima:
„Moje happy društvo“ – IrisTV / 171 ; Supernova / 71
„Moj happy život“ – IrisTV / 172 ; Supernova / 72
„Moja happy zemlja“ – IrisTV / 173 ; Supernova / 73
„Moja happy muzika“ – IrisTV / 174 ; Supernova / 74