Neretko se iz hrvatske javnosti, pa čak i one koja važi za stručnu, može čuti kako su logori za decu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, inače jedini te vrste na svetu, zapravo bili obična prihvatilišta. Zagovornici ovog diskursa takođe insistiraju da su logoraši u Jasenovcu imali bogat kulturni i društveni život, budući da su za njih priređivane predstave. Od ovakvih besprizornih laži, pa do igranja sa brojem, načinom i razlogom mučkog ubijanja srpskih, ali i romskih i jevrejskih civila, različiti su načini na koji pojedinci i institucije Republike Hrvatske relativizuju i negiraju mučenje, ubijanje i zatiranje Srba.
Istoričar dr Stefan Radojković kaže za Sputnjik da se ovakvim priznanjem, ukoliko je uistinu izrečeno, ne bi stavila tačka na čitavu priču o reviziji istorije, ali bi to najverovatnije bio početak kraja državno sponzorisanog revizionizma u Hrvatskoj.
On podseća da je prošlogodišnje zasedanje Hrvatske Međunarodnom alijansom za sećanje na Holokaust bio totalni fijasko koji se jasno ogledao u njihovim namerama da relativizuju ne samo logor smrti Jasenovac, već i stradanje odnosno genocid nad Srbima na prostoru čitave NDH. Genocid nad Romima i Jevrejima nikada neće poreći, ali će se svojski truditi da ga, umesto svog, predstave kao delo nacističke Nemačke.
Ako je istina da je Sara Lustig kao predstavnik Hrvatske i direktor spomen-područja Jasenovac rekla da je genocidni karakter NDH neupitan i samim tim implicira da je neupitan i karakter genocida nad Srbima u NDH to je dobar početak da se stane sa državno sponzorisanim revizionizmom u Hrvatskoj, izjavio je Radojković za Sputnjik.
Međutim, ovo ne znači da će različite nevladine organizacije, naučnici i kvazinaučnici kao i katolička crkva u Hrvatskoj prestati da šire svoje dosadašnje propagandne narative o tome da je u Jasenovcu stradao, kako oni kažu, mali broj pobunjenika i neprijatelja države, objašnjava naš sagovornik.
Još jedna povoljna vest za nas, ukoliko je izvor informacija to dobro preneo, jeste to da su razne delegacije iz Austrije, Izraela, Amerike i drugih zemalja tražile da se ponovi izjava Sare Lustig, što znači da je iskustvo IHRA sa predsedavanjem Hrvatske prošle godine bilo izrazito negativno i da sada prosto posledice dolaze na naplatu.
Koliko će ovo značiti budućim istraživačima?
Istraživanja su već olakšana u smislu da oni koji žele ozbiljno da se bave temom stradanja Srba u NDH uvek mogu da dođu u arhive koji su otvoreni kako u Hrvatskoj, tako i u Srbiji i širom sveta – u Nemačkoj, Engleskoj, u SAD. Sama istraživanja nikada nisu bila problem, kaže Radojković, već činjenica da su dugotrajna, skupa i mukotrpna za same istraživače.
Ono što jeste činjenica je da je NDH nameravala da delimično ili u potpunosti uništi srpski narod na njenoj teritoriji, u to nema sumnje i to je već toliko puta dokazivano i dokazivaće se i dalje. Mislim da ovo neće biti toliko podstrek za same istraživače koliko će biti podstrek za institucije Republike Srbije da se ozbiljno pozabave podrškom tim istraživačima koji rade na ovim pitanjima odgovorno i profesionalno.
Sa druge strane, dodaje Radojković, ovo će biti signal i Hrvatskoj da je vreme državno sponzorisanog revizionizma i negacionizma genocida nad Srbima u NDH prošlo i da je ovo samo prvi korak u pravcu istine. Biće i pokazatelj hrvatskim institucijama da moraju biti daleko saradljiviji sa IHRA i drugim međunarodnim akterima, što nije bio slučaj u prošlosti.
Jasenovac uvrstiti u Unesko
Na međunarodnoj sednici je navodno sugerisano i to da Hrvatska sa Kamenim cvetom, spomenikom Bogdana Bogdanovića na spomen-području Jasenovac, konkuriše za zaštićeno kulturno dobro na listi Uneska.Članica britanske delegacije Džili Kar insistirala je i da se izvrše nove sondaže terena i utvrde potencijalne masovne grobnice ili nađu drugi istorijski artefakti.
To bi, smatra dr Radojković, bilo od izuzetnog značaja, naravno u zavisnosti od teksta i načina na koji bi čitava stvar zapravo bila zavedena na Unesko listi baštine od posebnog značaja.
Imali smo presedan sa Aušvicom koji se već nalazi na Unesko listi i jedini drugi primer koncentracionog logora na svetu koji bi se tu našao je Jasenovac. Nadam se da se ta odredba neće odnositi samo na spomenik, već i na celokupno spomen-područje Jasenovca. To će se tek videti jer to ne zavisi samo od želje istoričara i stručnjaka, već i od međudržavnih i međunarodnih odnosa i odnosa snaga u Unesku.
Sve su ovo dobri koraci u pravom smeru, veruje Radojković, i sad samo treba nastaviti sa daljim radom. Poenta je da se ne smemo sada zaustaviti i zadovoljiti samo ovim, već da naučnici, državne institucije, međunarodne organizacije moraju nastaviti i dalje da rade na tome da se Jasenovac i stradanje Srba, Jevreja i Roma u njemu memorijalizuje na pravi način i podigne na svetski nivo, što ono svakako i zaslužuje.