
Foto: Wikipedia
ČUDNO JE KAKO NAM MALO FALI DA BUDEMO SREĆNI: Pola veka od smrti Ive Andrića
Ivo Andrić, srpski nobelovac, preminuo je 1975. godine u Beogradu
Andrićev književni opus odražava razumevanje ljudske prirode i istorijskih okolnosti.
Jedini srpski nobelovac, književnik Ivo Andrić, preminuo je na današnji dan, 1975. godine, u Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Imao je nepune 83 godine. Andrićevi radovi ostavili su neizbrisiv trag u svetskoj književnosti. Njegov bogat književni opus, koji uključuje romane, pripovetke, eseje i poeziju, odražava duboko razumevanje ljudske prirode i istorijskih okolnosti koje oblikuju naše sudbine.
U njegovoj beležnici ostao je nakon smrti zapis: „Pomisao na smrt izaziva, već sama po sebi, kod čoveka strah. A kod književnika i svakog „javnog radnika“ dolazi uz to još i odvratnost od glupih i neiskrenih nekrologa koji nas čekaju“
PROČITAJTE: OVA KNJIGA JE ZABRANJENA U MNOGIM ZEMLJAMA: Besteler postao hit među ljubiteljima moderne psihologije
Brojni događaji Andriću u čast
Povodom 50 godina od smrti jedinog srpskog nobelovca, Ive Andrića, u organizaciji Ambasade Srbije u Stokholmu će biti održan diplomatski skup posvećen njegovom stvaralaštvu, dok će u petak biti organizovana svečana primopredaja Andrićevog nalivpera, kojim je napisao neka od svojih najčuvenijih dela, a koje Muzej grada Beograda poklanja Muzeju Nobela u Stokholmu.
U Kopru se otvara izložba posvećena velikom nobelovcu koju je pripremilo pet biblioteka iz gradova u kojima je Andrić živeo ili boravio.
Pošto je najveći deo života Andrić proveo u Beogradu, Biblioteka grada Beograda, pripremila je bogat izlagački program.
Pokušao da razume sve ljude
„Čudno je kako je malo potrebno da budemo srećni, i još čudnije: kako nam često baš to malo nedostaje“, napisao je Ivo Andrić književnik koji je pokušao da razume sve ljude.
Andrić je ljudima govorio da ni u čemu nisu sami, ni prvi ni jedini, da je u životu toliko bilo stvari kojih smo se bojali, a nije trebalo: „Trebalo je živeti“.
Prvi srpski nobelovac
On je celog života pisao. Za „epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom jednog značajnog istorijskog perioda svoje zemlje“ Ivo Andrić je 1961. dobio Nobelovu nagradu. Tu vest čuo je po povratku iz redovne šetnje sa Kalemegdana.
Na svečanosti u Stokholmu rekao je da pripovedač i njegovo delo ne služe ničemu ako na jedan ili drugi način ne služe čoveku i čovečnosti.
Celokupni novčani iznos od Nobelove nagrade, poklonio je Bibliotekarskom fondu Bosne i Hercegovine. I ne samo tada.
Od diplomate do književnika
Pre nego što se potpuno posvetio književnosti, Ivo Andrić je imao uspešnu diplomatsku karijeru.
Po završetku studija postao je deo diplomatske službe Kraljevine Jugoslavije. Služio je u različitim konzulatima i ambasadama širom Evrope, uključujući Rim, Bukurešt, Madrid, Ženevu i Berlin.
Prisustvovao je pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu, jer je to bio zahtev iz Beograda. Iz Berlina Ivo Andrić se vraća u okupirani Beograd. Tada su nastali romani Na Drini ćuprija, Gospođica i Travnička hronika.
Objavljuje ih posle rata jer je smatrao da, dok traje rat, pisac ima pravo da se javno pojavi jedino u čitulji.
Govorio da je Jugosloven
Za sebe je govorio da je Jugosloven, a književni kritičari smatraju da je bio antikolonijalni pisac.
Ivo Andrić nije bio samo izuzetan pisac, već i veliki ljubitelj umetnosti. Njegova strast prema muzici, slikarstvu i drugim umetničkim formama često se odražavala u njegovim književnim delima.
Uživao je u klasičnoj muzici i često je prisustvovao koncertima. Ivo Andrić je ostao skroman i povučen u privatnom životu.
Nije voleo publicitet i retko je davao intervjue. Voleo je mirne šetnje, čitanje i pisanje u tišini svoje sobe i jednu ženu.
Inače, Andrić nije dobio Nobelovu nagradu samo za roman „Na Drini ćuprija“, već za „epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom jednog značajnog istorijskog perioda svoje zemlje“.
Neki izvori koriste termin „Bosanska trilogija“. On sublimira tri književna dela Ive Andrića na osnovu kojih je komitet odlučio da baš njemu nagradu i uruči. Iako se na zvaničnom sajtu Nobelovog komiteta ovakav podatak ne nalazi, priča se da su „Travnička hronika“,“Gospođica“ i „Na Drini ćuprija“, “glavni krivci“ što je nagrada otišla u ruke našeg pisca.
Gledajte “Happy” kablovske kanale i to: “Moje happy društvo”, “Moj happy život”, “Moja happy zemlja” i “Moja happy muzika”.
Program se emituje kod kablovskih operatera “IrisTV” i “Supernova”, a možete ih pronaći na sledećim kanalima: “Moje happy društvo” - IrisTV / 171 ; Supernova / 71 | “Moj happy život” - IrisTV / 172 ; Supernova / 72 | “Moja happy zemlja” - IrisTV / 173 ; Supernova / 73 | “Moja happy muzika” - IrisTV / 174 ; Supernova / 74
Pročitaj još iz rubrike

ČUDNO JE KAKO NAM MALO FALI DA BUDEMO SREĆNI: Pola veka od smrti Ive Andrića

STEFAN MILENKOVIĆ: “Sam u kući, na Kolarcu”

IZLOŽBA: „Jutarnja kafa u staroj fabrici papira“
