KORISNA SAZNANJA ZA RODITELJE: Zašto deca imaju izmišljenog prijatelja?!
Mnoga deca imaju posebnog prijatelja kojeg jedino ona vide.
Izmišljeni prijatelji za igru nisu neobični u ranoj predškolskoj dobi. Oni su odraz detetove mašte i potrebe za igrom, ali i potpunom kontrolom nad tom igrom. Oni postaju štetni kada se zadržavaju i nakon te dobi i onemogućavaju detetu prilike za igru sa drugom decom.
Mnoga deca imaju posebnog prijatelja kojeg jedino ona vide. S njim razgovaraju, crtaju, druže se i vode razgovore. Često se javljaju u dobi od tri do četiri godine, kada deca obično razgovaraju sa svojim igračkama, pa sa samim sobom. Ustaljeno je mišljenje kako samo usamljena ili zanemarena deca imaju izmišljenog prijatelja.
Odgovore na pitanje u kojoj je meri taj stereotip istinit i kako bi se roditelji trebali ponašati ako njihov mališan ima izmišljenog prijatelja potražili smo u razgovoru sa psihologom.
Šta su izmišljeni prijatelji i koja je njihova uloga?
Izmišljeni prijatelj u igri je pojava koja nije neobična za dete rane predškolske dobi, dakle za jednog trogodišnjaka ili četverogodišnjaka. Ali, ukoliko se takav način igre nastavi kroz druga razdoblja detinjstva, postoji mogućnost da je dete osamljeno, odbačeno ili zanemareno od strane vršnjaka i da ima nedostatke socijalnih veština.
Kod dece koja su proživela neku traumu ili zlostavljanje, takođe su česte igre u kojima ponovo proživljavaju doživljenu traumu, i na taj način pokušavaju proraditi ta sećanja. Kod mlađe dece to su najčešće igre uloga, igre lutkama, izražavanje kroz crtež.
Kada se najčešće javljaju izmišljeni prijatelji?
Kada se najčešće javljaju izmišljeni prijatelji (kada deca imaju sposobnost imaginarnog razmišljanja)?
Izmišljeni prijatelji često se javljaju u dobi od tri do četiri godine, kada deca takođe obično razgovaraju sa svojim igračkama i sa samim sobom. U tom razdoblju razvoja komunikacije monolog još uvek zauzima značajan deo detetove verbalizacije. Kontakti sa drugom decom su površni, deca tada tek počinju deliti igračke sa drugom decom i čekati na red, tj. prelaze iz usamljenih aktivnosti na grupne aktivnosti. U toj ranoj predškolskoj dobi česte su igre pretvaranja ili imitiranja uloga i radnji iz svakodnevnog života, pri čemu dete razgovara sa svojim lutkama, ali ponekad ima i imaginarnog prijatelja za igru.
Koji postotak dece ima posebnog prijatelja? Postoje li službeni podaci?
Samo postojanje imaginarnog prijatelja za igru ne susreće se toliko često u praksi, budući da u određenoj fazi razvoja ne predstavlja zabrinjavajuće ponašanje. Isto tako, ne postoje službeni podaci o prevenciji ove pojave u našoj populaciji, budući da se ne radi o dijagnozi ili poremećaju koji bi bio klasifikovan po međunarodnoj klasifikaciji bolesti.
Jesu li određena deca sklonija ovoj pojavi?
Deca mlađe predškolske dobi, koja još nemaju razvijene socijalne veštine potrebne za saradnju sa drugom decom, često su sklona samostalnom igranju igara pretvaranja, pri čemu postoji mogućnost postojanja i izmišljenih prijatelja. S vremenom tu igru zamenjuje sve više saradnička i grupna igra, iako igre pretvaranja mogu postojati istovremeno sa saradničkim igrama i biti deo tih saradničkih igara kroz imitiranje raznih uloga iz sveta odraslih ili iz priča.
Ukoliko dete ne uspeva uspostaviti i održati interakciju sa drugom decom i ako ima teškoća u priključivanju igri druge dece, ono će se i dalje baviti osamljenim aktivnostima, nastaviti igru sa svojim izmišljenim prijateljem. Iz mog iskustva u praksi, čini mi se da deca koja osećaju da su odbačena od strane vršnjaka češće imaju izmišljene prijatelje i nakon za to prihvatljivog perioda, što opet može dovesti do još većeg osamljivanja i odbacivanja od strane vršnjaka.
Koje sposobnosti i karakteristike mališani najčešće daju svojim izmišljenim prijateljima?
Deca svojim izmišljenim prijateljima najčešće daju karakteristike koje bi i sami želeli imati. U praksi sam se susrela sa nekoliko primera osamljene, ali jako maštovite dece koja su svojim izmišljenim prijateljima davali magične osobine likova iz bajki, ali i svoje vlastite osobine.
Jesu li izmišljeni prijatelji štetni ili korisni za mentalni emocionalni i kognitivni razvoj deteta?
Izmišljeni prijatelji za igru nisu neobični u ranoj predškolskoj dobi. Oni su odraz detetove mašte i potrebe za igrom, ali i potpunom kontrolom nad tom igrom. Izmišljeni prijatelji postaju štetni kada se zadržavaju i nakon te dobi, pa onemogućavaju detetu prilike za igru sa drugom decom ili dovode do odbacivanja od strane druge dece koja ne razumeju takvo ponašanje. Odbacivanje i neprihvaćenost od strane vršnjaka predstavlja rizik za dodatne emocionalne i komunikacijske smetnje, budući da dete kroz interakciju sa vršnjacima razvija samokontrolu, društvenost, izražavanje emocija i generalno komunikaciju.
Kako roditelji trebaju postupiti kada se njihovo dete nađe u ovoj situaciji?
Trebaju li se uplesti ili pustiti neka vreme učini svoje?
Samostalnu igru pretvaranja će sve više sa vremenom zamenjivati saradnička igra. Roditelji ne bi trebali zabranjivati detetu igranje sa izmišljenim prijateljem, ali mogu naglasiti da je to izraz detetove mašte i kreativnosti, a ne osoba koja postoji u stvarnosti, budući da dete možda još jasno ne odvaja stvarnost od imaginacije. Roditelji nikako ne bi smeli učestvovati sa detetom u toj igri tako da se pretvaraju da vide i čuju izmišljenog prijatelja i razgovaraju sa njim, jer time dodatno zbunjuju dete.
Izvor: opusteno.rs
Foto: Arhiva
Gledajte “Happy” kablovske kanale i to: “Moje happy društvo”, “Moj happy život”, “Moja happy zemlja” i “Moja happy muzika”.
Program se emituje kod kablovskih operatera “IrisTV” i “Supernova”, a možete ih pronaći na sledećim kanalima: “Moje happy društvo” - IrisTV / 171 ; Supernova / 71 | “Moj happy život” - IrisTV / 172 ; Supernova / 72 | “Moja happy zemlja” - IrisTV / 173 ; Supernova / 73 | “Moja happy muzika” - IrisTV / 174 ; Supernova / 74