Zašto srpska kultura tone sve dublje: U velikom broju gradova ne postoji niti jedna specijalizovana knjižara namjenjena ljubiteljima knjiga!

Istraživali smo gde građani Srbije van Beograda kupuju knjige i došli do nekih neverovatnih podataka. U Apatinu, Somboru, Ivanjici, Arilju, Lučanima, Vlasotincu, Lebanu, Bojniku, Medveđi, Crnoj Travi, Beloj Palanci, Babušnici, Dimitrovgradu, Vrbasu, Kuli, Novom Bečeju, Ćupriji, Paraćinu – ne postoji niti jedna jedina knjižara!

Leskovac i okolina

U Vlasotincu, Lebanu, Bojniku, Medveđi u Crnoj Travi nema ni jedne jedine knjižare, dok su u Leskovcu ljubiteljima pisane reči na raspolaganju knjižara "Kultura" i posebno popularna privatna knjižara "Stošić" sa fondom oko 13.000 naslova svih velikih izdavačkih kuća, od belestristike, preko naučnih, istorijskih, stručnih knjiga i knjiga za decu. Ovde mogu da se kupe i školski udžbenici, ali i da se predahne u kafe-klubu.

Iako je reč o popularnoj knjižari i mestu okupljanja pisaca i pesnika, vlasnici kažu da se mesečno u letnjoj sezoni proda svega do 400 knjiga, a u zimskom periodu po 200.

– Da nije sezonske prodaje udžbenika, Dana zaljubljenih, novogodišnjih i božićnih poklona u vidu knjige, ne znam kako bismo opstali – priča Ivan Stošić za "Blic".

U "Kulturinoj" knjižari izbor je suženiji jer se ova kuća skoncentrisala na mali broj izdavača.

Inače, ministar kulture i informisanja Vladan Vukosavljević je ove nedelje bio iznenađen što Lebane sa oko 25.000 stanovnika nema nijednu kjižaru.

Dragačevo – truba umesto knjižare

U Ivanjici, Arilju i Lučanima ne postoji knjižara. To su prodavnice u kojima se prodaje školski pribor i tek poneka knjiga, mahom romani i bestseleri. Meštani ovih varoši kada žele da kupe knjigu moraju to putem interneta, u nekom većem gradu ili pak ako im se posreći, kod uličnih prodavaca koji leti imaju štandove sa raznovrsnim naslovima. Ipak, ukoliko neko želi da pročita starije naslove ili ozbiljno naučno štivo, to može učiniti isključivo u biblioteci jer kupovina takvih kniga meštanima ove tri varoši nije dostupna.

Zanimljivo je napomenuti da je Ivanjica davnih sedamdesetih imala knjižaru sa, kako svedoče meštani, bogatim izborom knjiga iz svih oblasti. Sada je na tom mestu pekara.

Jedina knjižara u celom okrugu

Knjižara "Papirna krila", firme "Đunti knjižare" iz Beograda nalazi se u strogom centru Pirota i jedina je knjižara ne samo u ovom gradu nego i u celom Pirotskom okrugu, budući da susedne opštine Bela Palanka, Babušnica i Dimitrovgrad nemaju knjižaru. Ova knjižara pod ovim imenom radi od novembra prošle godine.

– Imamo dovoljan broj kupaca koji kupuju knjige i stalnu čitalačku publiku. Mislim da je jedna knjižara dovoljna ovom gradu, a koliko znam, ni ranije ih nije bilo više. Imamo široku ponudu knjiga mnogih dobavljača i izdavača. Imamo sve što traži čitalačka publika. Osim Piroćanaca, dolaze da kupe knjige i građani iz susednih opština Pirotskog okruga jer nemaju svoje knjižare – kaže prodavačica u knjižari "Papirna krila" Sanela Kostić.

Profesorka u Visokoj strukovnoj školi za obrazovanje vaspitača u Pirotu dr Jelena Veljković Mekić kaže da nije dovoljna samo jedna knjižara u Pirotu.

– Knjige u većini slučajeva nabavljam preko interneta i to je najbrži i najjednostavniji način. Gradu nedostaje još jedna knjižara, pogotovu za mlade da se odmalena naviknu na knjigu da mogu da je prelistaju i kupe – kaže ona.

U tem Somboru…

U Apatinu i Somboru nema nijedne knjižare, a nekada je u ova dva mesta bilo po dve knjižare. Ljubitelji knjige snalaze se tako što ih kupuju na Sajmu knjiga, kioscima, pokretnim tezgama koje su leti povremeno u ova dva grada. Profesorka srpskog jezika i književnosti u apatinskoj gimnaziji Mirjana Čavić smatra da je gašenje knjižara, posebno u manjim gradovima, veliki kulturni nedostatak.

– Knjižare su ugašene, a nove nisu otvarane. Do knjiga se može doći samo na kioscima štampe pojedinih, ali ne svih izdavača. Trgovački putnici povremeno na tezgama izlažu knjige u gradu, a u papirnicama tu i tamo nađu se uglavnom komercijalizovne knjige. Đacima približavamo nove knjige jedino redovnim odlascima na Sajam knjiga u Beogradu, dok klasična dela mogu naći samo u školskoj biblioteci koja ima fond od 12.000 knjiga i u Gradskoj biblioteci – kaže Čalićeva.

Sudbinu Apatina i Sombora dele Vrbas, Kula, Novi Bečej i mnogi drugi vojvođanski gradovi, a u varošicama skoro po pravilu knjižara i nema.

Valjevo sa samo jednom knjižarom

Grad na Kolubari sa 100.000 stanovnika, nažalost, ima samo jednu knjižaru specijalizovanu za prodaju knjiga – "Lagunin" objekat u centru Valjeva. "Laguna" je jedina opstala, s obzirom na to da se pre par godina zatvorila knjižara "Službenog glasnika", a pre nje s radom je prestala i knjižara "Plato".

Prodaja knjiga, kako kažu u "Laguni", i nije tako loša, a najviše se, očekivano, kupuju trenutni književni hitovi i dela najpopularnijih autora. S obzirom na cene, ali i popuste koji idu uz njih, knjiga je sad, kako kažu, vredan poklon, naravno ako je namenjena čitaocu.

– Ne bih rekla da se tako malo čitaju knjige, pa je to posledica i malog broja knjižara. Čini mi se da je problem i pravo pitanje zašto su knjige postale preskupe, jer i za najmanji roman treba izdvojiti 1.000 dinara. Kad na to dodamo činjenicu da su moderne tehnologije i internet omogućili da se besplatno može doći do knjiga u PDF-u, a neka od tih dela i ne postoje u bibliotekama ili knjižarama u prodaju, mislim da je to odgovor zbog čega je knjižara samo sa knjigama u ponudi sve manje – kaže profesorka književnosti Sandra Sofronić.

Loznica – knjižare na granici isplativosti

Lozničanin koji želi da kupi knjigu može to učiniti u četiri do pet knjižara u kojima se one prodaju pored školskog pribora i drugih artikala, ali samo u jednoj od njih može razgledati i pazariti isključivo knjige. Knjižara "Svet knjiga", na Trgu Jovana Cvijića, jedina je koja se bavi samo knjigama i deluje kao samostalna radnja.

– Mi samo imamo ugovor sa "Lagunom" o klubu čitalaca na osnovu koga možemo da prodajemo knjige sa popustima koji važe i u "Laguninim" knjižarama. Knjige se mogu kupiti još i u knjižarama "Novitet", "Azbuka" ili "Tršić", ali oni prodaju i školski pribor. Lozničani vole dobru knjigu, prate nova izdanja, ali dnevno prodamo 20 do 30 knjiga, što je za trećinu lošuje nego prošle godine – kaže Dragan Likodrić, vlasnik "Sveta knjiga".

Ni u "Azbuci" nemaju drugačija iskustva iako se tamo mogu kupiti i rančevi, pribor za đake i drugi proizvodi.

Glasnik i islamska literatura

Iako je grad sa skoro 120.000 stanovnika u Novom Pazaru postoje samo tri knjižare čiji su vlasnici izdavačke kuće, pa zbog izuzetno ograničene i siromašne ponude naslova Novopazarci knjige uglavnom kupuju preko interneta, na sajmovima ili u knjižarama u drugim gradovima. Vlasnik jedne od prodavnica knjiga je velika izdavačka kuća (Službeni glasnik), pa se na policama nalaze većinom samo njena izdanja, među kojima je najviše primeraka stručne literature i udžbenika za školu. Preostale dve knjižare pripadaju lokalnom izdavaču (El Kelimeh), koji u jednoj prodavnici nudi samo islamsku literaturu, dok u drugoj ima i knjiga iz drugih žanrova. Novopazarci sa kojima smo razgovarali nezadovoljni su ponudom u ovdašnjim knjižarama, zbog čega literaturu najčešće pazare u drugim gradovima ili naručuju na internetu.

Dve knjižare na 300.000 ljudi

U šest opština Pomoravskog okruga živi oko 300.000 stanovnika, a samo dve specijalizovne knjižare za prodaju knjiga "Til" i "Laguna". Til je među retkim knjižarama, možda i jedina porodična knjižara južno od Beograda i postoji 16 godina.

– Od ozbljnih autora najviše su tražena dela Orhana Pamuka, ali najaktuelnija je beletristrika i tu prednjače Vedrana Rudan, a od domaćih pisaca Vanja Bulić. Čitaoci dolaze iz drugih gradova po knjige. Čitalačka publika je šarolika, srednja generacija najviše čita. Porodično knjižarstvo teško opstaje u ovim vremenima, dok je sa lancima knjižara drugačija priča – kaže prodavačica u "Tilu" Lorika Janković.

Profesorka srpskog jezika na Fakultetu pedagoških nauka u Jagodini dr Ilijana Čutura kaže da ono čega uopšte nema su knjižare specijalizovane za stručnu literaturu

– U današnje vreme knjižare su se pomalo pretvorile i u prodavnice rođendanskih poklona. U njih se odlazi kada nekom dragom treba kupiti nešto lepo, pa su tu i lepe sveske, rokovnici, ukrasni papiri, čestitke, mašne, čajnici, šarene šolje, ogledalca i druge sitnice. Drugi tip knjižare je prodavnica papirne galanterije i školskog pribora. Tu knjiga gotovo da nema. Možda je ono što nam nedostaje knjižara u kojoj bi se prodavale samo knjige sa udobnim punktovima gde se može sesti, prelistati, pročitati neki pasaž pre kupovine… Odlična je knjižara Til, ali ona je jedina južno od Beograda. Možda ne treba oporezovati porodične knjižare ili ih na neki drugi način podsticati – kaže Čutura.

U obližnjim Ćupriji i Paraćinu nema prodavnica specijalizovanih za prodaju knjiga.

Blic.rs
Foto: Arhiva Happy TV