Izvor: BSC happy portal/BBC
17.06.2023 u 17:42
0

KOMUNIZAM I REVOLUCIJA KROZ ISTORIJU: Ko je bio čuveni Karl Marks – zbog čega se i danas čitaju njegova dela? (VIDEO)

Drugi ga smatraju za glavnog krivca, odgovornog za više surovih, diktatorskih režima koji su nicali tokom 20. veka širom sveta.

Ovaj nemački filozof, ekonomista i revolucionar, gotovo vek i po od njegove smrti, za jedne predstavlja najvećeg mislioca svih vremena koji je ceo život posvetio borbi protiv kapitalizma.

Ivana Stojanović za „AKTUELNOSTI“: „Zapadna filozofija je još u 19. veku postavila ideologiju da slovenske zemlje upravo budu ključ napada na Rusiju!“

„Sve do sedamdesetih godina 20. veka, a onda i devedesetih kada je evropski socijalizam propao, Marksova misao je bila u temelju borbe za veća prava radnika, za uljuđeniji, civilizovaniji život“, kaže za BBC na srpskom Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu.

„Tako da je Marksova misao izuzetno značajna, imala je veliki politički uticaj, a i naučno je značajna jer je objasnio na koji način funkcioniše kapitalizam 19. veka u kome je živeo“, ističe sociolog.

Karl Marks se borio protiv nejednakosti i iskorišćavanja radnika, veći deo života proveo je u nemaštini, a zbog političkih stavova je nekoliko puta bio proteran iz rodne Nemačke, pa i Pariza, da bi na kraju završio u Londonu.

Uprkos tome uspeo je da napiše nekoliko desetina knjiga, po mnogima najznačajnija Kapital, dok su neke nastale i zajedničkim radom sa prijateljem i saborcem Fridrihom Engelsom, poput Komunističkog manifesta.

Njegov lik i delo baštinile su gotovo sve socijalističke zemlje i vlasti, od čega nije odstupila ni Jugoslavija gde se marksizam decenijama izučavao u srednjim školama i na fakultetima.

Iako je pad Berlinskog zida 1989. označio i kraj komunističkih režima širom planete i ovog predmeta u školama više nema, danas je Marksova teorija, posebno od svetske ekonomske krize krajem prve decenije 21. veka, ponovo aktuelna i relevantna.

Učenje Marksa kroz rad u fabrici

Niz društvenih nepravdi sa kojima se susreo kada je počeo da stupa u radne odnose kao maturant gimnazije u Beranu na severoistoku Crne Gore, navele su Nemanju Nedovića da se u većoj meri posveti proučavanju Marksovih ideja.

„Kao klinca te mnogo više zanima Džim Morison od tih čupavih i bradatih ljudi, što je i prirodno jer si mlad.

„Ali kad kreneš da radiš i vidiš kako nekome lupaju čvrge, pa dođeš na drugi, treći posao, setiš se šta ti je pričao profesor i onda je počelo da mi se slaže“, govori Nedović, diplomirani filozof i radnik za BBC na srpskom.

Za nemačkog filozofa je, kaže, čuo još kao dete, prisustvujući „političkim razgovorima“ roditelja i porodičnih prijatelja, ali se sa njegovim radom detaljnije upoznao u gimnaziji, a potom i na studijama u Novom Sadu.

Smatra da je upravo „sticajući akademsko obrazovanje“ potvrdio da je najbolji način da se „dovrši izučavanje Marksa“ i „savlada suština marksizma“ – odlazak u fabriku.

„Kada čovek koji ima neko obrazovanje o Marksovoj filozofiji dođe u fabriku i iskusi ono o čemu je pisao, tek tada uviđa kako to stvarno izgleda“, naglašava tridesetogodišnji Nedović koji trenutno radi u jednom skladištu u Beogradu.

Ipak, dodaje da je Marksa „teško razumeti bez čitanja“, pa je tako vremenom pročitao mnoga Marksova dela od kojih posebno izdvaja knjige Nadnica, cena i profit, Kritika Gotskog i Erfurtskog programa, Komunistički manifest, kao i odlomke Kapitala.

Nedović smatra da „Marksovu kritiku kapitalizma“ još uvek niko nije uspeo „ozbiljno da ospori“ već da se sve svodi na „osporavanje pokušaja izgradnje socijalizma, što nije ista stvar“.

Ističe da i danas svaka „društvena i državna zajednica“ koja želi da izgradi „jedno zdravo društvo“ mora da se potrudi da „makar elementarno uvaži Marksov kritički prigovor“ jer u protivnom, dodaje, „možemo samo da skrenemo“.

Karl Marks, po kome nosi naziv, i njegov saborac Fridrih Engels razvili su filozofski pravac marksizam.

„Marksizam je postao način tumačenja sveta – jednostavna ideja koja u suštini govori da je istorija borba između suprotstavljenih društvenih klasa koja se može primeniti na sve – od proučavanja književnosti i filma, do obrazovnog sistema“, pisao je Brajan Viler, politički novinar BBC-ja.

Marksizam predviđa nastanak bezdržavnog i besklasnog društva u kome nema privatnog vlasništva.

Prethodilo bi mu nasilno preuzimanje poluga vlasti i sredstava za proizvodnju koje bi izveo proleterijat i tako zaveo privremenu diktaturu.

Prvobitno se sastojao od tri srodne ideje – filozofske antropologije, teorije istorije i ekonomskog i političkog programa, piše u enciklopediji Britanika.

Neizostavni deo marksizma čine dijalektički i istorijski materijalizam.

Dijalektički materijalizam je imao mnoge varijante, kaže profesor Bakić, dok je u staljinizmu „na neki način vulgarizovan“.

„Marks je prvenstveno tvorac istorijskog materijalizma – na koji način borbe u materijalnoj sferi društvenog života uslovljavaju društveni razvoj i na koji način se zapravo putem borbe klasa menja društvo i istorija“, dodaje sociolog.

Na marksizam su se pozivali brojni politički pokreti, partije i ideolozi tokom 20. veka i različito ga interpretirali.

Bio je osnova marksizma-lenjinizma i maoizma, revolucionarnih doktrina Vladimira Iljiča Lenjina i Mao Cedunga, a inspirisao je i socijaldemokrate.

Profesor Bakić takođe smatra da je Marks „veoma značajan mislilac“ koji je „sjajno analizirao sopstveno vreme i trudio se da unese humanističku crtu u društvene nauke“.

„Ne može društvena nauka da bude sasvim vrednosno neutralna, nisu isti oni koji rade u korist izrabljivača i oni koji rade za oslobođenje čoveka od vlasti drugog čoveka.

„Marks je bio taj koji je čitav život posvetio oslobođenju čitavog čovečanstvo, odnosno oslobođenju čoveka od vlasti drugog čoveka“, objašnjava.

Kaže da je se njegova važnost na naučnom nivou takođe ogleda i u tome što je, uz Maksa Vebera i Emila Dirkema, „utemeljio socilogiju kao nauku“, te da na „njihovoj misli izrastaju različiti teorijski pravci u savremenoj sociologiji“.

Problemi, greške i sukobi

Kritike na račun Marksovog učenja stizale su sa obe strane političkog spektra.

Među prvim političim protivnicima koje je stekao bili su anarhisti okupljeni oko Mihaila Bakunjina tokom postojanja Prve interncionale – međunarodnog udruženja radnika oformljenog u Londonu 1864. godine.

Posle propasti Pariske komune 1871. godine, koju je Karl Marks bezrezervno podržao, došlo je do razmirica među ovim strujama unutar organizacije.

Bakunjinisti su smatrali da je Pariska komuna model revolucionarne direktne akcije i pobijanje onoga što su smatrali Marksovim „autoritarnim komunizmom“.

Ideološke razlike su postojale i u odnosu prema državi gde su marksisti posle revolucije zagovarali socijalizam – prelazni period ka komunizmu.

U tom prelaznom periodu će država postepeno odumirati do konačnog nestanka, dok su anarhisti tražili njeno momentalno ukidanje.

Bakunjin je počeo da organizuje sekcije unutar Internacionale za napad na navodnu diktaturu Marksa i Generalnog saveta, čiji je Nemac bio član.

Pribojavajući se da će da izgubi kontrolu nad organizacijom, Marks je uspeo da porazi anarhiste na kongresu u Hagu 1872, jedinom na kome je učestovao.

Tako su Bakunjin i njegovi sledbenici izbačeni iz Internacionale, koja je 1876. prestala da postoji.

Nekoliko decenija ranije, Marks je postao meta kritike drugim potezom.

„Biblije radničke klase“

Bibliografija Karla Marksa broji više desetina knjiga među kojima su Nemačka ideologijaBeda filozofijeNajamni rad i kapitalPrilog kritici političke ekonomije i drugi.

Veliki broj dela je napisao u saradnji sa Fridrihom Engelsom, među kojima se posebno izdvaja Manifest Komunistički partije.

Jedna od glavnih ideja vodilja ovog političkog pamfleta je da je „istorija svih dosadašnjih društava – istorija klasnih borbi“, kao i da je proleterijat jedina prava „revolucionarna klasa“.

Autori u ovom delu pozivaju na „nasilno rušenje čitavog dotadašnjeg društvenog poretka“, što je poslužilo kao opravdanje za sve komunističke revolucije širom sveta.

U njemu se po prvi put izlažu i ciljevi pokreta među kojima su proleterska revolucija, rušenje buržoaske vladavine, ukidanje privatne svojine, progresivni porez i uvođenje opšteg obrazovanja.

Takođe, postavljaju se i ostali zahtevi koji bi doveli do postepenog odumiranja države i stvaranja besklasnog društva – komunizma.

Manifest je vremenom postao jedan od najvažnijih političkih dokumenata, koji je preveden na skoro sve svetske jezike.

Ipak, većina smatra da je Marksovo „životno delo“ Kapital, koji je pisao više decenija i za života nije stigao da ga u potpunosti završi.

Kapital predstavlja istorijsko, ekonomsko i sociološko delo kojim je Marks pokušao da njegovim idejama da „osnov u proverljivim činjenicama i naučnim analizama“.

Marksov biograf Fransis Vin svojevremeno je rekao da se delo čita kao gotski roman „u kome glavni likovi robuju monstrumu kojeg su sami stvorili i koji ih guta.“

Marks u njemu tvrdi da je ekonomski sistem koji se zasniva na profitu pojedinca nikako ne može da bude stabilan.

On ne ukazuje kada će se to tačno dogoditi, samo tvrdi da je slom neizbežan.

Takođe, nigde jasno ne piše kako će tačno izgledati komunističko društvo koje će zameniti kapitalizam, već samo kaže da će ono osloboditi radnike od ropstva.

Prvi tom Kapitala objavljen je 1867, dok je drugi i treći uredio Engels i objavio 1885. i 1894. godine, posle Marksove smrti.

Zajedno sa Komunističkim manifestom 2013. godine registrovan je u UNESKO Programu sećanja.

PREUZMITE MOBILNE APLIKACIJE

Gledajte “Happy” kablovske kanale i to: “Moje happy društvo”, “Moj happy život”, “Moja happy zemlja” i “Moja happy muzika”.

Program se emituje kod kablovskih operatera “IrisTV” i “Supernova”, a možete ih pronaći na sledećim kanalima: “Moje happy društvo” - IrisTV / 171 ; Supernova / 71 | “Moj happy život” - IrisTV / 172 ; Supernova / 72 | “Moja happy zemlja” - IrisTV / 173 ; Supernova / 73 | “Moja happy muzika” - IrisTV / 174 ; Supernova / 74

Ostavite komentar

Unesite pojam i stisnite enter