ULTRABRZE HIPERSONIČNE RAKETE NAJMOĆNIJE ORUŽJE NA SVETU? Novi projektili dolaze u dva oblika

U beskrajnoj potrazi za pronalaženjem oružja koje će zemlji dati potrebnu moć da uništi svoje protivnike, pojavila se nova vrsta oružja: ultrabrze ‘hipersonične’ rakete koje mogu pogoditi mete bilo gdje na Zemlji u roku od sat vremena.

JAKA EKSPLOZIJA U LUGANSKU: Ukrajinci lansirali ogroman broj britanskih raketa (VIDEO)

Koristeći najsavremenije tehnologije koje su tek usavršene, ova nova oružja se naplaćuju kao “nezaustavljiva”.

Dakle, koje su to nove vrste projektila i zašto su značajne?

Šta je hipersonično oružje?

Reč “hipersonično” znači sve što se kreće pet puta većom brzinom od zvuka – 6.174 kilometara na sat ili više – drugim rečima, neverovatno brzo. Brzina je važna jer daje protivniku manje upozorenja i manje vremena za reakciju.

Većina balističkih projektila već se kreće ovako brzo; ono što hipersonične projektile čini drugačijima je to što klize u gornjim slojevima atmosfere i vrlo su manevarski osposobljene. Balistički projektili, jednom lansirani, imaju vrlo ograničene mogućnosti promjene smjera, slično kao kada je jednom bačena lopta.

Ovi novi projektili dolaze u dva oblika; prva su hipersonična klizna vozila (HGV), koja napuštaju Zemljinu atmosferu, a zatim se uranjaju natrag u nju, klizeći kroz gornje slojeve u plitkom, nasumičnom nizu krivulja i zaokreta, s namerom da zavaraju neprijateljski radar u pogledu ciljanog cilja.

Drugi tip je hipersonična krstareća raketa (HCM) koja, iako nije tako brza, dizajnirana je da leti niskim, ali i iznimno velikim brzinama, iznenađujući neprijatelja i dajući mu vrlo malo vremena za reakciju.

Tehnološki izazovi za obje vrste su golemi. Leteći ovim ekstremnim brzinama kroz zrak, trenje je ključni izazov, s temperaturama koje se penju na 2200 stupnjeva Celzija. Da to stavimo u kontekst, titan se topi na 1670 C. Ove rakete moraju biti oblikovane i izrađene od vrlo naprednih materijala dizajniranih da izdrže takve ekstreme.

Komunikacija je problem za ovo visokovredno oružje jer intenzivna toplina stvara oblak supernabijenih čestica oko njih koji se nazivaju plazma, što je vrlo teško za normalnu radio komunikaciju. Sličan problem postoji i za letelice pri ponovnom ulasku u atmosferu i u tim trenucima komunikacije su obično zatamnjene.

Testiranje u borbenim uslovima

Upravljivost pri tako velikim brzinama, ključni atribut ovog oružja, ozbiljno opterećuje strukturu projektila, a rani testni modeli su se doslovno raspali dok su pokušavali utvrditi putanju kretanja. Svi ovi izazovi znače da ovo novo oružje još uvijek nije u potpunosti razvijeno jer se dizajneri bore za proizvodnju održivih testnih modela koji se mogu učiniti operativnim.

Uprkos svim tim izazovima, uspješna upotreba hipersonične rakete Kinzhal značila je da je Rusija postala prva zemlja koja ga je upotrijebila u borbi.

Međutim, ostaje pitanje: zašto koristiti ovoliko skupo oružje kada bi tradicionalni balistički projektil mogao obaviti posao jednako lako s manjim rizikom od kvara?

Sukobi se koriste kao poligoni za testiranje novih oružja u realnim uslovima. Uobičajeni podaci testa mogu se masirati, ali u borbi postoji samo uspjeh ili neuspjeh. Upravo je ova vrsta testiranja neprocjenjiva jer se uspjesi mogu iskoristiti, a neuspjesi se mogu brzo popraviti.

U svakom slučaju, očekujte da će ovi sistemi oružja sada biti uključeni u svetske arsenale.