Izvor:
19.12.2018 u 09:21
0

KAKO PRIHVATITI TEŠKE OKOLNOSTI: Strpljenje kao odraz snage a ne slabosti!

Obično je naša potreba da pobegnemo od neprijatnih osećanja tako hitna da sebi ne damo dovoljno vremena za otkrivanje odakle ta osećanja zapravo dolaze.

Ukoliko naučimo prihvatati neizbežnu patnju, nikada se neće javiti nesretne misli kako bi nas uznemirile. Postoji mnogo teških i neprijatnih okolnosti koje ne možemo izbeći, ali svakako možemo izbeći nesretnost i ljutnju koju te okolnosti obično izazivaju u nama. Baš su te ustaljene reakcije na teškoće, a ne same teškoće ono što svakodnevno remeti mir našega uma, kao i našu duhovnu vežbu.

Kada naučimo strpljivo prihvatati teške okolnosti, pravi problem nestaje. Na primer, pretpostavimo da nam je telo pogođeno nekom bolnom bolešću. Ukoliko imamo načina za prihvatanje boli – na primer, smatrajući je načinom za iscrpljivanje negativne karme – naš će um ostati u miru čak i ako nam je telo u boli. Štaviše, kako je telesna bol blisko povezana sa napetošću i stresom u našem umu, kada nam se um opusti, možda otkrijemo i da telesna bol zapravo popušta, a naše je telo kadro zaceliti i samo. Međutim, ako se odbijamo nositi sa neprijatnošću na realističan način, proklinjući vlastitu bolest i dopuštajući sebi potištenost, tada ne samo da ćemo morati trpeti još i dodatnu patnju mentalnog mučenja, već će nam se, veoma verovatno, takođe pojačati i telesna bol.

Možemo, dakle, videti da reagovanje na teškoće sa neprihvatanjem i ljutnjom samo još pogoršava stvari. Ljutnja nam, uništavajući zasluge, ili pozitivni potencijal, veoma otežava ispunjenje želja; a uzrokujući upuštanje u vršenje negativnih dela, ona seje seme za još veću patnju u budućnosti. Ukratko, ljutnja razara naš sadašnji mir i sreću, otima nam buduću sreću i osigurava da patimo, iz života u život.

Naš pravi problem nije telesna bolest, teška veza, ili novčane teškoće koje možda sada proživljavamo, nego naša zarobljenost u samsari. Ovo prepoznavanje je osnova za razvijanje odricanja, spontane želje za postizanjem potpune slobode od svakog traga nezadovoljstva, što je opet temelj svih viših duhovnih spoznaja koje vode do neograničene sreće oslobođenja i prosvetljenja. Ali, to prepoznavanje može osvanuti jedino unutar jasnog i otvorenog uma strpljivog prihvatanja. Dokle god smo u sukobu sa teškoćama života, misleći da stvari trebaju biti drugačije nego što jesu i krivimo okolnosti ili druge ljude za svoju vlastitu nesrećnost, nećemo imati jasnoću ili prostranost uma da vidimo šta je to što nas zaista sputava. Strpljenje nam dopušta da jasno vidimo obrasce mentalnih navika koji nas drže zatvorenima u samsari, tako nam omogućavajući da ih počnemo razrešavati. Strpljenje je, zato, temelj trajne slobode i blaženstva oslobođenja.

Obično je naša potreba da pobegnemo od neprijatnih osećanja tako hitna da sebi ne damo dovoljno vremena za otkrivanje odakle ta osećanja zapravo dolaze. Pretpostavimo da nam neko kome smo pomogli uzvrati nezahvalnošću, ili nam partner propusti uzvratiti naklonost, ili da nas kolega, ili šef, neprestano pokušavaju omalovažiti ili nam podstkopati samopouzdanje. Te stvari bole, a naša je nagonska reakcija da odmah pokušamo pobeći od bolnih osećanja u svome umu, postajući odbrambeno nastrojeni, kriveći drugog, uzvraćajući, ili jednostavno otvrdnjujući svoje srce. Na žalost, reagujući tako brzo ne dajemo sebi dovoljno vremena da vidimo ono šta se zapravo zbiva u našemu umu. U stvarnosti, bolni osećaji koji se javljaju u takvim prilikama i nisu nepodnošljivi. Oni su samo osećanja, svega nekoliko trenutaka ružnog vremena u umu, bez moći da nam prouzrokuje ikakvu trajnu štetu. Nema ih potrebe uzimati tako ozbiljno. Mi smo samo jedna osoba među bezbrojnim živim bićima, a nekoliko trenutaka neprijatnog osećaja koji se javljaju u umu samo jedne osobe nije neka velika katastrofa.

Baš kao što na nebu ima dovoljno prostora za oluju, tako i u velikome prostoru našeg uma ima mesta i za nekolicinu bolnih osećanja; i baš kako oluja nema moć da uništi nebo, tako ni neprijatna osećanja nemaju moć da unište naš um. Kada se u našemu umu jave bolna osećanja, nema potrebe paničiti; možemo ih strpljivo prihvatiti, iskusiti ih i istražiti njihovu prirodu i odakle dolaze. Kada to učinimo, otkrićemo da bolna osećanja ne dolaze k nama spolja, već se javljaju iz nutrine našeg vlastitog uma. Okolnosti ili drugi ljudi nemaju tu moć da nas nagnaju da se loše osećamo; najviše što oni mogu učiniti je podstaknuti potencijale za bolna osećanja koja već postoje unutar našega vlastitog uma. Ti su potencijali, ili karmički otisci, talog negativnih dela koja smo stvorili u prošlosti jer nam je um bio pod kontrolom zabluda, koje se sve granaju iz samoprianjajućeg neznanja. Strpljivim prihvatanjem bolnih osećanja, bez da prianjamo na njih, negativni karmički potencijali iz kojih su proizašli su pročišćeni, i mi više nikada nećemo ponovo morati proživeti tu karmu.

Izvor: opusteno.rs
Foto: Arhiva

PREUZMITE MOBILNE APLIKACIJE

Gledajte “Happy” kablovske kanale i to: “Moje happy društvo”, “Moj happy život”, “Moja happy zemlja” i “Moja happy muzika”.

Program se emituje kod kablovskih operatera “IrisTV” i “Supernova”, a možete ih pronaći na sledećim kanalima: “Moje happy društvo” - IrisTV / 171 ; Supernova / 71 | “Moj happy život” - IrisTV / 172 ; Supernova / 72 | “Moja happy zemlja” - IrisTV / 173 ; Supernova / 73 | “Moja happy muzika” - IrisTV / 174 ; Supernova / 74

Ostavite komentar

Unesite pojam i stisnite enter