Sve ovo posebno je važno kada se ima u vidu da pre novembarskih izbora za Belu kuću, na kojima će, kako sada stvari stoje, snage odmeriti Tramp, što je gotovo sigurno nakon povlačenja iz republikanske trke Niki Hejli pre nekoliko dana), i aktuelni šef SAD Džozef Bajden, predstoji glasanje za Evropski parlament. Tu bi upravo te Trampove snage, na krilima njegove podrške, mogle da ostvare znatno bolji rezultat od onog kakav se sada procenjuje, što bi uticalo na celu Evropu, pa i Srbiju.

IZRAELSKA BOMBA ZBRISALA JE 103 ČLANA NJEGOVE PORODICE: „Šta sam uradio, zašta sam kriv što sam ostao bez dece, majke, žene, i braće?“

Na Srbiju naročito, kada se imaju u vidu bliskost našeg predsednika Aleksandra Vučića i mađarskog premijera Orbana i odnosi naših dveju država, koji su bolji nego što su ikad bili. Mađarska je čak, iako je Budimpešta priznala Kosovo, poslednjih godina uvek glasala protiv članstva lažne države u bilo kojoj međunarodnoj organizaciji. Takođe, ta zemlja je naš najveći saveznik unutar EU i nemalo puta je sprečavala neke poteze briselske administracije koji bi potencijalno štetili interesima Srbije.

Konačno, dok ne isplivaju detalji o tačnoj sadržini razgovora Trampa i Orbana (mada to, kako i inače biva prilikom tako važnih susreta, nećemo nikad saznati), da vidimo na koga Tramp, zasad, računa u evropskom korpusu tzv. suverenističkih stranaka, grupacija i državnika.

Tu su Marin le Pen, čija popularnost u Francuskoj raste i sprema se za obračun sa Emanuelom Makronom, zatim Gert Vilders, koji je dobio većinu u Holandiji i nastoji da formira koalicionu vladu, pa slovački premijer Robert Fico, koji je juče ishvalio predsednika Aleksandra Vučića, sa sve porukom da od njega dobija inspiraciju.

Svi oni nameravaju da preuzmu poluge upravljanja EU ili da bar bitno promene način funkcionisanja Unije. A to, čini se, želi i Tramp.