Izvor:
23.09.2016 u 21:35
0

OD DANAS SAMO NA HAPPYTV.RS, EKSKLUZIVNA KOLUMNA MILOMIRA MARIĆA „SEĆANJA“

Piše: Milomir Marić

Već u petoj godini počeo sam da čitam Nin, to je bio omiljeni list moga dede. Kad sam pošao u školu, čim se završe časovi, ja jurnem u biblioteku, da vidim novine iz one velike Jugoslavije: zagrebački "Vjesnik", sarajevsko "Oslobođenje", slovenačko "Delo"… Moje vršnjake to nije interesovalo, pa sam se krio od njih, da mi se ne bi smejali.

Uvek sam bio pristojan i dobar đak. Tek posle, kad sam odrastao, upoznao sam ljude iz kriminogene sredine. Sa nekima sam se i družio. Jer, svakom intelektualcu je idol razbojnik I obratno. To su dva sveta koja se privlače. Svako vidi u onom drugom nešto što nije on.

Kad sam iz Gornjeg Milanovca došao u Beograd na studije, pokušavao sam da postanem gospodin. Tad je Beograd mnoge ljude civilizovao, pa sam smatrao da će i mene. Novajlije su se trudile da budu još pristojnije od Beograđana. Poslednjih dvadesetak godina taj grad se više ne može prepoznati. Budući da sam ceo život proveo kao beskućnik, krenuo sam u svet da tamo upoznam velike civilizacije. Od Amerike, preko Evrope, do Rusije. Nema gde nisam bio i živeo. Sve me je interesovalo. I galerije, i muzeji, i restorani. Tako je i ostalo.

Valja paziti da nemate posla sa primitivnim ljudima. Primitivni ljudi su strašno lukavi. Oni vrlo lako mogu da upropaste nekog ko nije obazriv. Ja nikad nisam bio obazriv. Šta sam imao, svuda sam govorio i pisao. Za karijeru je bolje ćutati, nego govoriti. Bolje ništa ne znati, nego previše znati. Nisam hteo ni vlast, ni funkciju, ni silu, ni moć. Bio sam samo gladan znanja.

Pošto sam kao pisac knjige "Deca komunizma" zaradio pristojne pare, toliko da su oni budući srpski bogataši za mene tada bili puka sirotinja, računao sam da će moj život uvek izgledati tako. Isplanirao sam da svake dve, do tri godine napišem po jednu takvu knjigu i da zaradim dovoljno para da bih mogao da putujem po svetu. Ali, najmanje su mi dali da radim ono što umem. To je da pišem. Kad sam se vratio sa tog prvog putovanja, ovde se zaratilo i svi moji planovi su propali. Ostao sam bez igde ičega.

Kadsam postao urednik “Duge”, dogodila se smena generacija. Ranije su tu pisali Momo Kapor, Brana Crnčević, Dušan Savković, Igor Mandić… Svako je otišao na svoju stranu, a na red je došla mlada ekipa. Mnogi značajni ljudi, čak i najbolji student Fakulteta političkih nauka, koji je imao prosek deset nula, nula, Ivica Dačić, došli su da pišu za taj list. Bilo je u modi da su svi želeli da budu novinari “Duge”, mada je to bilo opasno zanimanje. Neke je i koštalo života kao Dadu Vujasinović.

A, u Beogradu najspokojnije se osećam na buvljacima i pijacama. Tu pronalazim stare knjige i srećem žrtve tranzicije. Pametne i obrazovane ljude, doktore, profesore i intelektualce. Volim da razgovaram sa njima.

PREUZMITE MOBILNE APLIKACIJE

Gledajte “Happy” kablovske kanale i to: “Moje happy društvo”, “Moj happy život”, “Moja happy zemlja” i “Moja happy muzika”.

Program se emituje kod kablovskih operatera “IrisTV” i “Supernova”, a možete ih pronaći na sledećim kanalima: “Moje happy društvo” - IrisTV / 171 ; Supernova / 71 | “Moj happy život” - IrisTV / 172 ; Supernova / 72 | “Moja happy zemlja” - IrisTV / 173 ; Supernova / 73 | “Moja happy muzika” - IrisTV / 174 ; Supernova / 74

Ostavite komentar

Unesite pojam i stisnite enter