SVETSKI KRALJ KOKAINA ZARAĐIVAO 60 MILIONA DNEVNO: Evo kako je živeo i gde mu je sada porodica! (VIDEO)

Mito ili smrt, ili na španskom “plata o plomo” način je na koji je Pablo Escobar držao celu Kolumbiju u šaci. Radilo se o ultimatumu koji je postavio svakom policajcu ili bilo kome drugom ko mu je stao na put.

U prevodu, mogli su da biraju hoće li učiniti ono što Pablo želi ili će primiti srebrni metak. Kao dečak je krao nadgrobne spomenike. Osim kokaina, za uspeh Pabla Eskobara zaslužni su odanost, nasilje i mito. Na tim temeljima je Eskobar gradio svoje carstvo – kartel Medellín, koji je u osamdesetim svaki dan samo u Sjedinjene Američke Države krijumčario 15 tona kokaina. Većina se odlučila za “plomo”, vođstvo, i omogućila mladiću iz kolumbijskog gradića Rionegro da u svojim rukama drži 80 odsto svetske trgovine kokaina.

O nevjerojatnom životu najpoznatijeg i najbogatijeg dilera drogom na svetu nedavno se snimila i serija, “Narkos”, u kojem ga glumi Vagner Mura, a koju režira i producira Brazilac Hose Padilja. U filmu “Izgubljeni raj” prošle godine ga je utelovio i oskarovac Benisio Del Toro. Pablo Emilio Eskobar Gaviria rodio se 1. decembra 1949. godine u Rionegru, gradiću u blizini drugog najvećeg kolumbijskog grada Medellína. Bio je treći od sedmero djece oca poljoprivrednika i majke učiteljice. S kriminalom je počeo u ranoj mladosti. Kao dečak je krao nadgrobne spomenike i preprodavao ih lokalnim lopovima i krijumčarima koji su ih dalje preprodavali.

Cilj mu je bio da do 22. godine postane milioner. To ipak nije postigao, ali čekanje se na kraju isplatilo. Nastavio je da radi kao lopov i da se bavi raznim kriminalom. Jednom je oteo gradskog čelnika Medellína i dobio otkupninu od 100.000 dolara. Mito mu je bilo glavno oružje s birokratijom. U posao s kokainom ubacio se 1975. godine. U početku je sam leteo u Panamu ili na Floridu. Okupio je manju grupu saradnika, među kojima je bio i njegov brat Roberto. Posao su razvili tako što su u drugim južnoameričkim zemljama kupovali pastu od koke, koju su prerađivali i radili kokain u prahu.

Laboratorija na dva sprata bila je u jednoj kući u Medellínu. Na prvom putovanju Pablo je sa sobom nosio 13 kilograma paste, a uglavnom ih je krijumčario u gumama aviona. Pilot bi dobijao 500.000 dolara ili više, u zavisnosti od toga koliku je količinu mogao prevesti.

Na samom početku Pablo je počeo ubijati konkurente. Već nakon godinu dana Pablo i nekoliko njegovih kolega uhapšeni su na granici s 18 kilograma paste kad su se vraćali iz Ekvadora. Eskobar je najpre neuspešno pokušao podmititi sudije, a u posljednji tren je uspeo na svoju stranu da pridobije policajce koji su ih uhapsili. Slučaj je nakon toga odbačen, a Pablo je nakon toga počeo koristiti mito kao glavno oružje s birokratijom s kojom je često imao problema. Kad ni to nije upalilo, jednostavno bi ubio onoga ko mu je stajao na putu.

Njegov brat Rikardo tvrdi kako je najveća pojedinačna isporuka droge težila 23.000 kilograma kokaina. Iz Kolumbije je brodom išla u SAD u kutijama na kojima je pisalo “riblja pašteta”. Navodno je tokom osamdesetih njegov kartel držao 80 posto svjetske trgovine kokainom. To znači da je četiri od pet kokainskih zavisnika koristilo Eskobarovu drogu. On je zarađivao neverovatne količine novca. Rikardo tvrdi kako su na vrhuncu moći zarađivali 60 miliona dolara na dan. Svojoj porodici kupio je imanje od oko 20 kvadratnih kilometara. Tamo je sagradio golemu kuću i imanje nazvao "Hacienda Napoles" ili Imanje Napulj. Sagradio je vilu u španskom kolonijalnom stilu. Imao je zoološki vrt sa žirafama, slonovima, nilskim konjima ponijima, antilopama, egzotičnim pticama, bizonima, zebrama i nojevima. Na imanju je bio i manji aerodrom te golema kolekcija automobila i motocikala, kao i staza za karting, bazen i ring za borbu bikova.

Godišnje su zarađivali 22 milijarde dolara, a oko deset posto zarade odmah su otpisivali. Znali su da će ih pojesti pacovi u podrumima gdje su čuvali gotovinu. Svake nedelje trošili su oko 2.500 dolara, samo na gumice kojima su vezali novac na manje hrpe.

Njegov je sin Juan Pablo ispričao kako je otac jednom zapalio dva milijuna dolara kad su se skrivali u planinama. Njegovoj je kćeri Manueli bilo hladno i Pablo je učinio sve što je mogao da se ne smrzne. Ništa nije bio problem. Imao je vlastitu vojsku ubojica Zarađivao je golem novac, no mnogi su ga u Kolumbiji zvali Robinom Hoodom. Gradio je bolnice, škole i crkve u siromašnijim gradovima i mjestima. Stambeni kompleks u Medellínu koji je sagradio i danas nosi njegovo ime. Bio je obožavatelj nogometa i gradio je nogometne terene, a bio je i glavni financijer nogometnog kluba Atlético Nacional iz Medellína.

Kada je trebalo, kaznu je služio u vlastitom, luksuznom zatvoru. Smatrao je da mu duguju novac jer je on razvio trgovinu drogom u Kolumbiji. Jedina stvar koje se Pablo Eskobar bojao je da će završiti u američkom zatvoru. Znao je da tamo neće moći podmititi čuvare ili sudije.

Hteli su da ga premeste u klasičan zatvor, a o tome su ga došli obavijestiti službenik zatvorskog sistema i zamjenik ministra pravosuđa. Eskobar ih je hteo ubiti, ali spriječila ga je vojska koja je došla da spase činovnike. Uspeo je da pobegne s većinom svojih saradnika i skrivao se 17 mjeseci. Naime, Kolumbija je tražila pomoć od SAD-a, koji je poslao specijalne snage u potragu za Pablom. Formirali su američko-kolumbijsku jedinicu "Srč Blok". Locirali su ga kad je jedne večeri predugo telefonski razgovarao sa sinom. U pucnjavi u predgrađu Medellína pogodili su ga s tri metka – u nogu, prsa i glavu i likvidirali.

Porodica je ostala bez svega, a niko im nije htio dati ni azil. Njegov brat Rikardo sumnja da se Pablo sam ubio nakon što je dvaput upucan. Kartel Medellín brzo se raspao, a njegova porodica pobjegla je iz Kolumbije. Ostali su bez ičega jer je država zaplijenila sav novac i svu imovinu. Argentina je napokon pristala da ih prihvati i promijeni im imena. Maria Viktoria tako je postala Marija Izabel Santos Cabaljero, sin Huan Pablo sad je Huan Sebastian Marokín Santos, a ćerka Manuela nazvala se Huana Manuela Marokin Santos. Njihovi su identiteti nedavno otkriveni, a svi još žive u Buenos Airesu i često se moraju izvinjavati zbog nedela svog oca i supruga.

Izvor: express.hr
Foto: YouTube Printscreen/Unitedpac Saint Lucia